Post by tužnamama on Dec 28, 2018 8:28:02 GMT
Poštovani čitatelji ovog posta!
Imam jednu jako tužnu priču koju ne znam sa kime podijeliti. Majka sam dvojice sinova. U braku sam već 30 godina. Mislim da je moj brak jako dobar. Suprug mi je jako privržen i u svemu mi pruža podršku. Kad smo se oženili nismo imali ništa. Zajednički život smo započeli skromnim novčanim poklonima uže obitelji. Suprug je radio, a ja sam studirala i radila. Za vrijeme moga studiranja dobili smo dva sina koji su bili i ostali centar našeg života. Cijeli život smo marljivo radili i štedjeli. U 30 godina braka samo smo si jednom priuštili godišnji odmor. Jako smo religiozni. Svaku nedjelju smo zajedno odlazili na misu, tražili i dobili duhovnu snagu za život. U vjeri smo odgajali i svoju djecu. Oba sina su završila fakultete. Doduše stariji je apsolvent već nekoliko godina, ali odatle i počinje tužna priča naše obitelji. U našem zajedničkom životu suprug i ja stekli smo veliku obiteljsku kuću koju smo gradili za naše sinove želeći im priuštiti lakši početak kad jednom zasnuju obitelj. Čim su završili školovanje dečki su se zaposlili, a suprug i ja postepeno smo se prestali upletati u njihove životne odluke. Prvo su prestali odlaziti u crkvu. Zatim su se počeli družiti sa poprilično čudnim osobama čiji su životni stavovi bili oprečni stavovima odgoja naših sinova. Stariji sin je počeo dovoditi djevojke poprilično sumnjivog i malo preslobodnog života za naše pojmove. Počeli smo mu skretati pažnju na to, ali on nas je sve više ignorirao. Najprije je napustio fakultet na trećoj godini i sa jednom maloljetnicom otišao živjeti u iznamljeni stan. Kad smo mu uskratili financijsku pomoć i oduzeli auto koji smo mu poklonili, vratio se doma. Od tada je uljetao bezglavo iz veze u vezu, čini mi se bez nekih dubljih osjećaja. Konačno je položio zadnji ispit na fakultetu. Moja prijateljica radi na fakultetu na kojem je studirao. Ona mi je potvrdila da je to istina. Jednog dana došao je kući rekao da je predao diplomski i diplomirao i da ćeka promociju. Mi smo vrlo brzo otkrili da to nije istina. Kad smo ga suočili sa njegovim lažima pokupio je svoje stvari i nestao iz kuće. Tjednima se nije javljao. Nakon mojeg upornog zvanja na njegov mobitel, javio mi se nepoznati čovjek te se predstavio kao otac njegove žene. Ostala sam u šoku jer nisam ni znala da se oženio. Zamolila sam dotičnog čovjeka da dođem kod njih i da porazgovaram sa svojim sinom. Drugi dan sin je došao doma. Bio je jako potišten i vidno deprimiran. Dugo smo razgovarali, ali nisam mogla doprijeti do bita broblema koji ga muči. Nakon par dana samoinicijativno sam otišla do kuće u kojoj navodno sada živi. Ostala sam u šoku! Ne znam kako sam preživjela činjenicu da moj sin živi u ruševnoj kući punoj vlage, neurednoj i pretjerano zmazanoj. Mi doma imamo peterosobnu kuću sa tri kupaonice i tri odvojena stana od kojih je jedan njegov. Molila sam ga da se vrati doma. Dozvolili smo mu da dovede i tu djevojku koja mu ipak nije bila žena. Došao je doma, ali nakon dva dana opet napustio kuću. Ta djevojka mi je odmah bila čudnog ponašanja. Stalno je bila zatvorena u jednoj sobi. Niskim nije komunicirala. Odmah sam primjetila da nešto s njom nije u redu. U par rečenica koje je izgovorila zapravo se izrugivala nama kao obitelji. Ona je doma živjela sa roditeljima, bratom, sestrom i sa stricem koji je imao osmeročlanu obitelj, ali je imala jako visoko mišljenje o sebi i svojim roditeljima. Ja i suprug nismo komentirali. Sve što smo imali zadržali smo za sebe. Jedini cilj nam je bio izvući sina iz te kuće. Žalila sam nju i njezine roditelje. Željela sam im i još uvijek im želim pomoći, ali oni to odbijaju. Moj sin je počeo svakodnevno dolaziti kući prije posla da se opere i presvuče. Šutjela sam. Bila sam sretna da ga vidim i da znam da je dobro. Nakon par mjeseci veze djevojka s kojom je živo ostala je trudna. Suprug i ja molili smo ih da se vjenčaju, ali su odbili. Nakon što se dijete rodilo ipak su se vjenčali i na naše inzistiranje doselili se kod nas. Digli smo veliki kredit i uredili im cijelu etažu kuće po njihovim željama. Prešućivala sam sve zajedljive komentare svoje snahe. Tada su počele sve nevolje u našoj obitelji. Suprug i ja sve smo manje razgovarali opterećeni financijskim problemima. Radimo više poslova samo da bi svi bili zadovoljni. Unuk nam je sve na svijetu. Živimo za par minuta dnevno koliko ga možemo vidjeti. U našu kuću počele su dolaziti snahine prijateljice koje su više manje sve rastavljene ili žive u izvanbračnim vezama. Nismo komentirali, bili smo čak sretni da ona ima neko društvo i mislili smo da će se tako lakše adaptirati u sredinu. Moj sin je živio, ali sam ja kao majka primijetila da on zapravo iz dana u dan duhovno umire. Nezadovoljan je, svađe sa suprugom su sve češće i žešće. Ona svako jutro ustaje, uzme dijete i odlazi svojim roditeljima te se vraća kasno navečer. Uopće ne obavlja kućanske poslove, ne kuha a njemu ne dozvoljava da jede kod nas. Nedavno sam primijetila da on noću ustaje i dolazi u mraku u našu kuhinju. Vjerojatno po hranu. I dalje šutimo i strpljivo molimo Boga da se situacija riješi. Njezina majka mi je u jednom posjetu kćeri predbacila da sam ja za sve kriva. A za što sam kriva? Pa sa njezinom kćeri ne progovorim ni riječi tjednima. Ne komentiram, ne savjetujem. Radim kao direktor u jednoj tvrtki. Imam puno posla. Kući dolazim u kasnim popodnevnim ili večernjim satima. Nedavno sam doznala da je upoznala moga mlađeg sina sa jednom svojom rastavljenom prijateljicom koja ima troje djece iz tri braka i da je moj sin u vezi sa tom ženom. Naravno da sam se toj vezi usprotivila. Mlađem sinu smo dali do znanja da ne dozvoljavamo da se ta žena useli u našu kuću, a on ako želi neka ode živjeti sa njom gdje god hoće. Otišao je i vratio se nakon tjedan dana. Od tada moja snaha samnom ne progovara niti riječi. Pitam se gdje sam pogriješila. Često imam osjećaj da mi Sotona živi u kući. Primjetila sam da mi snaha psihički zlostavlja unuka. Zatvara ga u sobu i pušta da dijete satima plače dok ne zaspi. Rekla sam to svome sinu, a on mi je odgovorio da sam ja kriva što je takav i da sam ga razmazila i sad oni popravljaju moje pogreške. Uz sve to snaha mi je posesivno ljubomorna. Vrhunac svega je to što mi je sin došao reći da ako to meni ne predtavlja problem on bi me se pravno odrekao?! Naravno, to je želja njegove žene i moli me da to odradimo jer ga ona ucjenjuje da će mu uzeti dijete i ostaviti ga. Predložila sam suprugu da odemo iz kuće u podstanare,no on je to dobio. Ne znam kako da pomognem svome djetetu i unuku. Najradije bi umrla da ne smetam.
Imam jednu jako tužnu priču koju ne znam sa kime podijeliti. Majka sam dvojice sinova. U braku sam već 30 godina. Mislim da je moj brak jako dobar. Suprug mi je jako privržen i u svemu mi pruža podršku. Kad smo se oženili nismo imali ništa. Zajednički život smo započeli skromnim novčanim poklonima uže obitelji. Suprug je radio, a ja sam studirala i radila. Za vrijeme moga studiranja dobili smo dva sina koji su bili i ostali centar našeg života. Cijeli život smo marljivo radili i štedjeli. U 30 godina braka samo smo si jednom priuštili godišnji odmor. Jako smo religiozni. Svaku nedjelju smo zajedno odlazili na misu, tražili i dobili duhovnu snagu za život. U vjeri smo odgajali i svoju djecu. Oba sina su završila fakultete. Doduše stariji je apsolvent već nekoliko godina, ali odatle i počinje tužna priča naše obitelji. U našem zajedničkom životu suprug i ja stekli smo veliku obiteljsku kuću koju smo gradili za naše sinove želeći im priuštiti lakši početak kad jednom zasnuju obitelj. Čim su završili školovanje dečki su se zaposlili, a suprug i ja postepeno smo se prestali upletati u njihove životne odluke. Prvo su prestali odlaziti u crkvu. Zatim su se počeli družiti sa poprilično čudnim osobama čiji su životni stavovi bili oprečni stavovima odgoja naših sinova. Stariji sin je počeo dovoditi djevojke poprilično sumnjivog i malo preslobodnog života za naše pojmove. Počeli smo mu skretati pažnju na to, ali on nas je sve više ignorirao. Najprije je napustio fakultet na trećoj godini i sa jednom maloljetnicom otišao živjeti u iznamljeni stan. Kad smo mu uskratili financijsku pomoć i oduzeli auto koji smo mu poklonili, vratio se doma. Od tada je uljetao bezglavo iz veze u vezu, čini mi se bez nekih dubljih osjećaja. Konačno je položio zadnji ispit na fakultetu. Moja prijateljica radi na fakultetu na kojem je studirao. Ona mi je potvrdila da je to istina. Jednog dana došao je kući rekao da je predao diplomski i diplomirao i da ćeka promociju. Mi smo vrlo brzo otkrili da to nije istina. Kad smo ga suočili sa njegovim lažima pokupio je svoje stvari i nestao iz kuće. Tjednima se nije javljao. Nakon mojeg upornog zvanja na njegov mobitel, javio mi se nepoznati čovjek te se predstavio kao otac njegove žene. Ostala sam u šoku jer nisam ni znala da se oženio. Zamolila sam dotičnog čovjeka da dođem kod njih i da porazgovaram sa svojim sinom. Drugi dan sin je došao doma. Bio je jako potišten i vidno deprimiran. Dugo smo razgovarali, ali nisam mogla doprijeti do bita broblema koji ga muči. Nakon par dana samoinicijativno sam otišla do kuće u kojoj navodno sada živi. Ostala sam u šoku! Ne znam kako sam preživjela činjenicu da moj sin živi u ruševnoj kući punoj vlage, neurednoj i pretjerano zmazanoj. Mi doma imamo peterosobnu kuću sa tri kupaonice i tri odvojena stana od kojih je jedan njegov. Molila sam ga da se vrati doma. Dozvolili smo mu da dovede i tu djevojku koja mu ipak nije bila žena. Došao je doma, ali nakon dva dana opet napustio kuću. Ta djevojka mi je odmah bila čudnog ponašanja. Stalno je bila zatvorena u jednoj sobi. Niskim nije komunicirala. Odmah sam primjetila da nešto s njom nije u redu. U par rečenica koje je izgovorila zapravo se izrugivala nama kao obitelji. Ona je doma živjela sa roditeljima, bratom, sestrom i sa stricem koji je imao osmeročlanu obitelj, ali je imala jako visoko mišljenje o sebi i svojim roditeljima. Ja i suprug nismo komentirali. Sve što smo imali zadržali smo za sebe. Jedini cilj nam je bio izvući sina iz te kuće. Žalila sam nju i njezine roditelje. Željela sam im i još uvijek im želim pomoći, ali oni to odbijaju. Moj sin je počeo svakodnevno dolaziti kući prije posla da se opere i presvuče. Šutjela sam. Bila sam sretna da ga vidim i da znam da je dobro. Nakon par mjeseci veze djevojka s kojom je živo ostala je trudna. Suprug i ja molili smo ih da se vjenčaju, ali su odbili. Nakon što se dijete rodilo ipak su se vjenčali i na naše inzistiranje doselili se kod nas. Digli smo veliki kredit i uredili im cijelu etažu kuće po njihovim željama. Prešućivala sam sve zajedljive komentare svoje snahe. Tada su počele sve nevolje u našoj obitelji. Suprug i ja sve smo manje razgovarali opterećeni financijskim problemima. Radimo više poslova samo da bi svi bili zadovoljni. Unuk nam je sve na svijetu. Živimo za par minuta dnevno koliko ga možemo vidjeti. U našu kuću počele su dolaziti snahine prijateljice koje su više manje sve rastavljene ili žive u izvanbračnim vezama. Nismo komentirali, bili smo čak sretni da ona ima neko društvo i mislili smo da će se tako lakše adaptirati u sredinu. Moj sin je živio, ali sam ja kao majka primijetila da on zapravo iz dana u dan duhovno umire. Nezadovoljan je, svađe sa suprugom su sve češće i žešće. Ona svako jutro ustaje, uzme dijete i odlazi svojim roditeljima te se vraća kasno navečer. Uopće ne obavlja kućanske poslove, ne kuha a njemu ne dozvoljava da jede kod nas. Nedavno sam primijetila da on noću ustaje i dolazi u mraku u našu kuhinju. Vjerojatno po hranu. I dalje šutimo i strpljivo molimo Boga da se situacija riješi. Njezina majka mi je u jednom posjetu kćeri predbacila da sam ja za sve kriva. A za što sam kriva? Pa sa njezinom kćeri ne progovorim ni riječi tjednima. Ne komentiram, ne savjetujem. Radim kao direktor u jednoj tvrtki. Imam puno posla. Kući dolazim u kasnim popodnevnim ili večernjim satima. Nedavno sam doznala da je upoznala moga mlađeg sina sa jednom svojom rastavljenom prijateljicom koja ima troje djece iz tri braka i da je moj sin u vezi sa tom ženom. Naravno da sam se toj vezi usprotivila. Mlađem sinu smo dali do znanja da ne dozvoljavamo da se ta žena useli u našu kuću, a on ako želi neka ode živjeti sa njom gdje god hoće. Otišao je i vratio se nakon tjedan dana. Od tada moja snaha samnom ne progovara niti riječi. Pitam se gdje sam pogriješila. Često imam osjećaj da mi Sotona živi u kući. Primjetila sam da mi snaha psihički zlostavlja unuka. Zatvara ga u sobu i pušta da dijete satima plače dok ne zaspi. Rekla sam to svome sinu, a on mi je odgovorio da sam ja kriva što je takav i da sam ga razmazila i sad oni popravljaju moje pogreške. Uz sve to snaha mi je posesivno ljubomorna. Vrhunac svega je to što mi je sin došao reći da ako to meni ne predtavlja problem on bi me se pravno odrekao?! Naravno, to je želja njegove žene i moli me da to odradimo jer ga ona ucjenjuje da će mu uzeti dijete i ostaviti ga. Predložila sam suprugu da odemo iz kuće u podstanare,no on je to dobio. Ne znam kako da pomognem svome djetetu i unuku. Najradije bi umrla da ne smetam.